Žene i muškarci, muškarci i žene

žene i muškarci

Slični, a ipak različiti

Žene i muškarci, muškarci i žene svako za sebe tako posebni, toliko slični, a opet toliko različiti. Religije svijeta kažu stvoreni, evolucionisti kažu nastali slučajno. U svakoj zajednici ljudi diljem svijeta, bilo da je ona urbana ili ruralna, izuzetno tehnološki prožeta ili daleko od modernih trendova, napredna ili primitivna (prema našim standardima) zajednica koja živi u recimo u afričkim stepama ili amazonskim džunglama — uvijek postoji ta čežnja da muškarac želi imati vlastitu ženu, žena vlastita muža. Kao da nam je to utkano u naša bića. Iz te čežnje za zajedništvom muškarca i žene svaki narod na kugli zemaljskoj, svaka zajednica ili pleme ozakonjuju, svatko za sebe, instituciju braka kao takvu. Postoje izuzeci kod nekih kultura, a to se naziva poligamija ili mnogopartnerstvo. Tako je na primjer u nekim tibetskim i eskimskim plemenima moguće da žena ima više muškaraca. U većini je islamskih zemalja dozvoljeno, po zakonu, da jedan muškarac ima do četiri žene. Zanimljivo da po istom zakonu nije dozvoljeno obratno — da jedna žena može imati više muškaraca.

Može li više žena donijeti više sreće u braku?

Gledao sam nedavno jednu putopisnu emisiju o Bliskom istoku. Novinar, autor emisije, posjetio je jednu beduinsku obitelj. Ta obitelj živi, prema našim standardima, veoma skromno. Pa ipak su novinaru ponudili topli obrok i krevet. U veselom razgovoru tijekom večere novinar je upitao domaćina koliko žena smije imati po njihovu zakonu. On je odgovorio četiri, a njegova žena koja je bila u dnevnom boravku značajno je uputila pogled prema svome mužu. Na novinarevo pitanje, planira li domaćin oženiti još koju ženu, domaćin je rekao da ne zna. Njegova je žena odmah dodala uz glasan smijeh da će ga ubiti ako si pokuša dovesti još jednu ženu. Postoje mnoga svjedočanstva da u obiteljima gdje jedan muškarac ima više žena bude jako puno svađa, ljubomore i nadmetanja kako među ženama tako i između djece.

Dakle čak i kod kultura koje dopuštaju poligamiju, mnogim se ženama u tim zemljama jako teško nositi s takvom vrstom braka. Iako njihov zakon dopušta takvu praksu, ono što je utkano u srcima svih žena (i muškaraca) glede braka, doživljavaju takvu praksu kao preljub i nevjeru. Slično se osjećaju i muškarci koji imaju više žena.

Sjedinjeni u ljubavi i vjernosti

A kad se muškarac i žena sjedine u bračnu zajednicu, kad si obećaju ljubav i vjernost, kad dragovoljno počnu ispunjavati potrebe jedno drugome, kad se sjedine u seksu, kad zajedno počnu stvarati dom, kad se zajedno raduju malim i velikim stvarima te kad zajedno rješavaju male i velike probleme koje život donosi, onda je takva bračna zajednica prožeta onim najdubljim i najsvetijim osjećajima ljubavi, mira, radosti, poštovanja, pripadnosti i svrsishodnosti. Taj ideal utkan je u svako ljudsko biće.

Pa ipak mnogi su brakovi daleko od tog ideala. Iako su si partneri obećali ljubav, vjernost te ispunjavanje potreba jedno drugome, često nakon samo nekoliko godina braka partneri počinju biti nesretni. Zašto je tome tako?

Svijet u kojem živimo po mnogočemu je čudesan. U tome čudesnom svijetu jedan od nepisanih zakona glasi — za dobro se treba boriti. Ako želimo imati novaca treba raditi. Ako želimo smršaviti trebamo vježbati. Ako želimo imati određeno znanje ili vještinu treba učiti i trenirati. Tako je i u braku. Da bi brak bio dobar na njemu  treba raditi. Partneri često čekaju da druga strana zadovolji samo njihove potrebe. To je sebično. No ako druga strana ne ispunjava naše potrebe, ona o tome treba razgovarati. Iskreni razgovor najbolja je terapija za dobar brak. Gdje ste Vi u svemu tome? Kakav je Vaš brak? Jeste li blizu ideala braka utkanog u Vaše srce?

Mladen Dominić