Kako možemo oprostiti drugima?

Želim više - Praštanje

Sposobnost praštanja uči se iskustvom. Praštati učimo od svojih roditelja i na tom polju svi smo početnici. Moramo naučiti praštati. Da su nam se naši roditelji, kad smo bili mali ispričavali kad bi nam učinili kakvu nepravdu, znali bismo praštati. Da smo imali prilike vidjeti ih kako jedno drugom praštaju, znali bismo puno više o praštanju. Da su nama zbog naših pogrešaka češće praštali, ne samo da bismo znali praštati nego bismo i osobno znali koliku preobražavajuću moć ima praštanje.

Praštanje je herojski čin

Istinsko praštanje odnosi se na važne stvari. Mi često važemo praštanje uz pogreške i krivice, to je najlakše. Pravo praštanje se događa kad se dogodi nešto uistinu ozbiljno i mučno bez pravog povoda. Prelaziti preko malih nesavršenosti je lako. Praštanje se odnosi na ozbiljnije stvari, to je „herojski čin“.
Praštanje ne skriva istinu. Istinsko praštanje priznaje da se dogodila pogreška, ali tvrdi da osoba koja je pogrešku počinila zavređuje ljubav i poštovanje. Praštati ne znači opravdati nečije ponašanje pogreška uvijek ostaje pogreška.
Praštanje nije slabost. Praštanje zahtijeva da se učinjena pogreška ispravi ili barem da se ne ponovi. Ispravljanje nikad nema oblik pritajene osvete, nego konkretne želje za popravkom ili novim početkom.

Oslobađanje tereta

Pravo praštanje pobjeđuje. Kad netko shvati da je pogriješio i kad mu se da oproštenje oslobađa se velikog tereta. Zahvaljujući tim dvjema jednostavnim riječima „opraštam ti“, moguće je riješiti vrlo zamršene situacije, spasiti odnose koji su se već raspadali i mnogo puta ponovno naći obiteljski mir. Praštanje je uvijek ulijevanje nade.
Istinsko opraštanje sve zaboravlja. Za mnoge oprostiti znači samo zakopati ratne sjekire tako da se drške još vide i da u prvoj prilici budu nadohvat ruke.Potrebno je vježbanje. Snaga praštanja tinja u svima nama, ali je treba, kao i sve druge sposobnosti vježbom probuditi i izvući. Na početku to ide sporo i zahtijeva puno strpljivosti.

Podijeli: