Jesu li vaša djeca odgovorna?

Svaki roditelj ima želju da njegovo dijete odraste u samostalnu i odgovornu osobu. Prilike za ovladavanje potrebnim vještinama, stvaraju se prvenstveno u okruženju obiteljskog doma. Djeca se uče odgovornosti kada samostalno jedu i spavaju, kada se samostalno oblače i igraju, pospremaju svoje igračke, kada pomažu u jednostavnim poslovima, samostalno odlučuju u nekim jednostavnim stvarima i djeluju unutar postavljenih granica.

Djeci kojoj se daju odgovornosti za zadatke, koje su u stanju učiniti, imaju veći osjećaj obiteljske pripadnosti, a ujedno im se razvija uvjerenje da značajno pridonose u životu. Djecu potrebno učiti misliti o osjećajima drugih, pravedno se odnositi prema ljudima, paziti na svoje i tuđe stvari, govoriti istinu, što također znači i priznati pogrešku, učiniti pravu stvar. Isto tako, to podrazumijeva da neće uvijek biti po njihovom i da neće uvijek dobiti ono što žele, a to naposlijetku pomaže u razvoju samokontrole, učenju kako cijeniti sebe i svoja postignuća, kako biti zadovoljan s vlastitim ponašanjem, onim što možeš učiniti i u konačnici kako postići nove stvari.

Pogledajte našu listu iz koje možete zaključiti jesu li vaša djeca odgovorna.

  • Postaju svjesni prava i osjećaja drugih i posljedično se ponašaju.
  • Imaju radne navike. Svjesni su da su potrebni u obiteljskom životu. Shvaćaju značenje odgovornosti – ako ne naprave svoja zaduženja, neko drugi će zbog toga ispaštati.
  • Žive kao proizvođači, ne samo kao potrošači.
  • Mogu se brinuti o drugima i to žele.
  • Većinu vremena, u pozitivnim situacijama, učine ispravnu stvar, a da im se to ne kaže.
  • Kad učine nešto pogrešno, prepoznaju to i ispričaju se. Prihvaćaju ispriku drugih. Osim što brzo oproste, brzo i zaborave.
  • Kažu i misle, molim i hvala te žao mi je.
  • Drže svoja obećanja. Radije će podnijeti poteškoće nego da prekrše zadanu riječ.
  • Većina njihovih pogrešakaproizlazi ne iz zle volje ili sebičnosti već više iz nedostatka iskustva. Obično se trude napraviti ispravnu stvar.
  • Suzdržavaju se od bilo čega što bi osramotilo njihovu obitelj.
  • Biraju prijatelje čestita karaktera.
  • Njihove su molitve usmjerene Bogu kao osobi. Na grijeh gledaju kao na prekid svog osobnog prijateljstva s Bogom, uvredu koja traži ispriku i ispravljanje učinjenog.
  • Ljudi izvan vaše obitelji – prijatelji i susjedi hvale karakter vaše djece.

Kako djeca najbolje uče? Iz iskustva. Prvenstveno uče oponašanjem, a roditelj je prvi model djetetu. Važnost roditeljskog modela je neprocjenjiva. Naravno, dijete će u većini slučajeva nepogrešivo oponašati roditeljske riječi i ponašanja, a istovremeno propustiti poslušati ono što roditelj kaže. Ipak, ukoliko ustrajemo činiti ono što želimo da naša djeca čine, tada smo pravi živući primjer. To nije niti malo lak zadatak. Zato moramo biti kreativni u pronalaženju načina kako prikazati odgovornost i omogućiti time djeci da ju prakticiraju. Dijete treba naučiti prihvatiti odgovornost i za dobra i loša djela.

Podijeli: