Zašto je djeci potrebna disciplina?

Svađa

Prije nego dođu djeca, roditelji bi trebali oblikovati pomno razrađen i dobro osmišljen plan discipliranja svoje djece. Trebali bi biti suglasni oko dogovorenog plana i dosljedni u njegovoj primjeni. Očito, kako djeca budu dolazila, plan će se morati prilagođavati i roditelji će učiti u praksi. Kako njihova obitelj bude rasla, roditelji će shvatiti da planovi za disciplinu moraju biti fleksibilni i često individualizirani u smislu onoga što funkcionira s određenim djetetom.

Roditelji bi trebali nastojati imati što je moguće manje pravila. Ta bi pravila trebala biti opetovano i jasno objašnjena, uključujući razloge zašto postoje određena pravila. Također se mora dati jasno objašnjenje o tome što će se dogoditi ako se neko pravilo ne poštuje. Prvi put kada se pravilo prekrši, treba izreći navedenu kaznu.

Različite kazne

Ako se to ne učini, uništit će se cijeli proces discipline. Ako roditelji dopuste da se kršenje ponavlja sve dok se konačno ne naljute na dijete, izgubit će bitku za uspostavu discipline. U tom trenutku, dijete će kaznu povezati s gnjevom ili nestrpljivošću roditelja, a ne s vlastitom neposlušnošću.
Kazne se mogu uvelike razlikovati. Mogu uključivati oduzimanje neke povlastice u određenom vremenskom razdoblju ili prekidanje bilo kakve aktivnosti i stavljanje djeteta u kaznu. Kazna može biti da dijete ode u kut ili negdje drugdje gdje će imati vremena za razmišljanje.

Roditelji bi trebali biti dosljedni u discipliniranju djeteta. Nedosljednost zbunjuje dijete i potkopava taj proces. Kako djeca odrastaju, treba postupno popuštati uzde kontrole i davati im sve više prilika da od roditeljske kontrole dođu do točke gdje sami počinju imati kontrolu.

Koji je cilj discipline?

Danas većina ljudi praksu discipliniranja vezuje za kazne i posljedice. Međutim, kada discipliniramo djecu glavni cilj nije kazniti ih, već poučiti. Poučavanjem stvaramo i potičemo vještine koje traju cijeli život. Dva su cilja pozitivne discipline. Prvi je potaknuti djecu na suradunju s nama i ispravno postupanje. Cilj nam je pomaganje djetetu da se ponaša na načine koji su prihvatljivi i da izbjegava ponašanja koja to nisu. To je kratkoročni cilj discipline. Drugi cilj, onaj dugoročni se usredotočuje na podučavanje djece tako da razviju vještine i kapacitet za nošenje s izazovnim situacijama koje ih mogu natjerati na gubljenje kontrole.

Tako disciplinom pomažemo djeci u razvoju samokontrole i u situacijama kad odrasli (autoritet) nisu prisutni. Na taj način pomažemo djeci da postanu obzirni i odgvorni ljudi spremni ostvarivati uspješne odnose.

Djeci su potrebne jasne granice

Disciplina se može provoditi na način koji je pun poštovanja i brižnosti, ali istovremeno postavlja jasne i dosljedne granice. Kada su granice postavljenje s ljubavlju i kada su dosljedne, dijete postepeno uči kako da postavi vlastite granice te kako samog sebe i drugog cijeniti. Koja je svrha granica? Koja je svrha kažnjavanja? Obično je odgovor isti: da dijete nauči što je ispravno ponašanje, a što nije.

To i jeste suština, ali se postavlja i sljedeće pitanje: Želite li da dijete nauči poštivati granice jer mu je tako rečeno ili želite da nauči poštivati granice jer je sam osjetio, shvatio i prihvatio da su granice važne kako za njega tako i za drugog?  Neki će odgovoriti da žele da dijete prihvati granicu jer smo mi, odrasli (roditelji, odgojitelji, učitelji) autoritet i autoriteti se trebaju poštivati. Stariji smo i zbog toga imamo više iskustvaU konačnici mi smo odgovorni za to dijete. Da odgovorni smo, ali se ipak kao odrasli često suočavamo da smo u nekim situacijama bespomoćni i uočavamo kako nemam apsolutnu moć nad djetetom. Baš zato je važno učiti dijete kako da bude odgovorno, odnosno da se brine za sebe. Kako se to postiže? Važno je dati djetetu razinu poštovanja. Dati mu okvir, strukturu (što bi proizilazilo iz strožeg tipa roditeljstva), a unutar tog okvira poticati ga da cijeni samog sebe, da vodi brigu o sebi i svojim potreba (što bi se moglo povezati s popustljivim odgojem), a onda vremenom može istu brigu pokazati i prema drugima. Tako spajamo kvalitete i jednog i drugog tipa roditeljstva.

Djeci su potrebne granice

Djeci su neophodne granice, koje mora postaviti roditelj. Važno je znati da ih te postavljene granice ne sputavaju, već usmjeravaju. Postavljanje granica je nalik prometnim znacima na putu. Dijete vozi svoj auto, a roditelji su prometni znaci koji ga usmjeravaju tijekom vožnje „uspori, kreni, dodaj gas“.

Zamislite postavljene granice kao ograde koje ne ograničavaju dječju slobodu, jer dijete ima dovoljno prostora za svoje slobodno izražavanje, rast i razvoj. U prirodi je djece da se slobodno kreću i idu naprijed sve dok ne stignu do ograde. Nekoj djeci je dovoljno što znaju da ograda postoji, drugoj je potrebno da nekoliko puta nalete na nju, ali je svakako svima potrebna neka ograda. Svijet bez ograda je za malog čovjeka opasno mjesto. Ograde pružaju osjećaj bezbednosti i sigurnosti, one nam govore „Dovde možeš ići, ali dalje ne možeš!

Pozitivna disciplina

Kod pozitivne discipline i preusmjeravanja djetetovog ponašanja važno je postaviti prioritete. Što je to što želimo da dijete nauči kroz određeni period? Što nam je ključno da sada dijete naučimo i kako ćemo to postići. Ponekad imamo želju što prije djecu naučiti određenim vrijednostima, pravilima te koristimo svaku situaciju da to učinimo. S jedne strane to može biti učinkovito, ali ako pretjeramo s time može se ponovno javiti otpor kod djeteta. Djetetu, kao i nama odraslima, treba vremena da usvoji neko pravilo.

Emocionalne reakcije

Ukoliko uzmemo u obzir karakteristike temperamenta, djeca koja su sama po sebi vrlo uporna, imaju svoje planove, zahtjevaju duže vrijeme kod prihvatanja pravila. Također, djeca kojoj je potrebna podrška u regulaciji emocija i općenito podrška socio emocionalnog područja razvoja, doživljavaju intenzivne emocionalne reakcije u situacijama kada im postvljamo pravila i granice. Rijetko je koja situacija sama za sebe i jednoznačna, pa imajte na umu da se u djetetu vjerojatno više toga događa istovremeno i da to što ne prihvaća pravilo onako kako mi očekujemo, ne znači da ne želi, već mu treba više vremena.

 

Carl Mitchell (iz knjige Kršćanski dom)

Podijeli: